DRAGODID „u potrazi za izgubljenim suhozidom“

U prostorijama DAZ-a održano je prvo u nizu 3. ciklusa predavanja „Arhitektura i naslijeđe lll“ u organizaciji DAZ-ove sekcije za Arhitektonsko naslijeđe (voditelji: Ksenija Petrić, dia Ivana Haničar- Buljan, dia i  Stjepan Lončarić dia).

Pod nazivom"Dragodid – direktna akcija u obnovi baštine"  predavanje su održali  arhitekti Filip Šrajer, Miše Renić i Siniša Bodrožić, suosnivači i članovi udruge Dragodid.

DRAGODID je nevladina udruga koja služi kao platforma za interdisciplinarno istraživanje, ali i prakticiranje predajnog (narodnog, tradicijskog) graditeljstva na našem kršu. Ove je godine osvojila „Oscar za kulturnu baštinu“ – Nagrada Europske unije za kulturnu baštinu  EUROPA NOSTRA  AWARD 2011 u kategoriji „EDUCATION, TRAINING & AWARNESS“ što  će Hrvatsku svakako pozicionirati na  „baštinsku„ kartu Europe.

Sve je počelo prije desetak godina u Dragodidu na otoku Visu angažmanom desetak studenata arhitekture s raznih stana svijeta koji su odlučili provesti tjedan dana bez struje i tekuće vode pomažući lokalnom barbi obnoviti kameni krov na kućici za tovara. To se pokazalo punim pogotkom u smislu obnove, a posebno revitalizacije tradicijske baštine. Do danas su takve ljetne radionice u potpunosti zaživjele, bazirane isključivo na odazivu volontera i profesora i studenata, uz stručnu podršku domicilnog stanovništva.

Naime, problem s očuvanjem i obnovom graditeljske baštine je „generacijski prekid“ u prijenosu umijeća gradnje suhozida. Jedan od predavača je to opisao kao nepremošteni jaz između načina života naših djedova koji su životom u ruralnom području baštinili umijeće gradnje suhozida, preko naših roditelja koji su se životom u gradu odrekli te baštine... do naše internet / mobitel generacije koja ponovo otkriva način života svojih djedova.

Tako pitanje opstanka umijeća građenja nije u složenosti tehnike suhozida nego u mogućnosti da se praktično znanje prenese s jedne generacije na drugu, poremećeno migracijom generacije naših roditelja u grad, promjena stila života.

Predavači su ovaj jaz ilustrirali uz slajdove i duhovitom anegdotom o volonteru iz Danske i njegovom šoku pri suočavanju s klanjem seoskih kokoši. Ozbiljniji nivo kulturnog šoka je sociološki preporod, odnosno fizički „pro bono“ rad na zraku u grupi ljudi koja njeguje kulturu rada nasuprot ljetovanju i dokolici na plaži. Ova  akcija sa suhozidom požnjela je doslovno terapeutske efekte („joy in physical achievement“) o čemu svjedoči kontinuitet ovih ljetnih radionica kroz cijelo desetljeće, a  voditelji su nagrađeni činjenicom da volontera uvijek ima. Uvjeti boravka su jednaki za sve, od profesora do studenata. Spavanje u šatoru, bez struje i tekuće vode minimal comfort brings people together“, uz isključivo direktnu osobnu komunikaciju –bez neta, sms-a.... A dogodilo se i već preko nekoliko ljubavi…

Direktni susret s arhitekturom bez nacrta, PC-a i projekata, te praktični pristup gradnji uz vodstvo i asistenciju lokalnog barbe (majstora suhozida); sve se to može doživjeti na ljetnim radionicama obnavljajući suhozide.

Prema riječima predavača suhozid se pokazao kao odličan medij za edukaciju jer jedan stručnjak vodi deset volontera. Sama gradnja predstavlja reverzibilan proces, ukoliko rezultat nije isprve zadovoljavajući može se popraviti ili krenuti ispočetka, kako bi i početnik iz nekoliko pokušaja uspio „složiti“ dobar suhozid.

Šest natuknica o suhozidima by Jadran Kale

pogledaj original sa popratnim komentarom na http://vrulje.wordpress.com

1. Kada bi se hrvatski suhozidi sada narucili, kostali bi sest godisnjih proracuna RH. To je oko 5% federalnog proracuna SAD, ili dvostruko vise od programa “Apollo”. Kad ne bi bilo suhozidnih protuerozijskih barijera, ne bi postojale ni brojne korisne poljodjelske povrsine pa bi zamisljena narudzba imala podmiriti i takvu stetu.

2. Najcuveniji krajolici nastali su uslijed sirih ekonomskih mogucnosti i zbog sudjelovanja u sirim politickim asocijacijama. Najveci dio suhozida vezan je za krcevine iz razdoblja agrarne reforme i vinarske konjukture u 2. polovici XIX. st. (npr. Takala pod Praputnjakom), najpoznatiji anticki suhozidi (hvarska hora i pulski ager) vezani su za kolonizacije, a 3 km dug Grcki zid kod Jablanca sagradjen je u 1. st. po uredbi carskog namjesnika. Slicno tomu, primostenski Bucavac je iskrcen 1947.-1957. nakon kolektivizacijske odluke komunisticke vlasti iz njenog rigidnog perioda. Danasnji administrativni okvir najvazniji za zivot suhozida je Zajednicka poljoprivredna politika EU.

3. Od pretpovijesti na ovamo suhozid slijedi ekonomski nacelo “misli globalno, djeluj lokalno”, i to s prepoznatljivim domacim oblicima, dosjetljivim i inovativnim rjesenjima iz svojih vlastitih vremena. Korculanski vrtujci, puntarski zdenci, rogoznicke gusterne, krcki i creski mrgari, vodnjanski kazuni itd. su gradjevine kakve se ne daju pobrkati ni sa kakvim drugim gradjevinama na svijetu.

4. Suhozid je demokratican. Ne moze svatko projektirati i izgraditi katedralu, ali kamen podici na kamen ili popraviti stari zid moze svatko – ili, makar, svaki vlasnik ili posjetitelj bilo kojeg djelica krskih krajolika. Jednako tako se suhozidima svugdje po svijetu djelotvornije bave gradjanske inicijative nego drzavne sluzbe (u Francuskoj je to Centar za studije i istrazivanje domace arhitekture, u stvari gradjanska udruga osnovana 1978., u Engleskoj Udruga za suhozidanje [DSWA] od 1968., a po njenom uzoru i brojne druge).

5. Suhozidi su ekonomija pretocena u estetiku, ne obratno.Nijedan nije gradjen samo zbog estetskog uzitka, niti se moglo predvidjeti da ce se npr. gledati iz zraka. Svejedno, “mravlji” doprinos mnogih pojedinacnih ekonomski zainteresiranih graditelja u sirokim je krajobraznim potezima pruzio estetski efekt kakav zasjenjuje i najkrupnije infrastrukture poput autocesta, uzletista ili kanala.

6. Suhozidi nisu neiscrpiv resurs. Brojni suhozidni krajolici najprije su bili zaboravljeni pod nenadziranom vegetacijom. Masovno se uklanjaju kao nasipni materijal, zbog plansko-prostornih necijenjenosti, neprovodjenja uspostavljenih statusa zastite (u tridesetak krajobraznih slucajeva gdje postoje) ili zbog povecanja zemljanih povrsina za poticaje. U Novoj Engleskoj su dosli na glas kao vrijednost (oglasavani na prodaju u novinama) kad je preostala jedna desetina njihove prijasnje duljine.

Suhozid – „most basic & most fun technique of building“

Sve informacije o suhozidu, tradicijskoj baštini i aktivnostima udruge Dragodid  može se naći na www.dragodid.org, izvrsnoj web stranici s kronološkim dnevnikom svih akcija udruge potkrijepljenim bogatim foto materijalom.

Rezultat  iskustva i novih znanja kvalitetno je prezentiran u izdanju  knjižice „Mediteranska kamena kuća“ (autor : Filip Šrajer, izdavač :Institut za turizam) u formi vodiča tehnike gradnje i obnove suhozida.  Izdanje pokriva i sasvim aktualne teme stanovanja u skladu s okolišem  (energija, otpad, sanitarije), a  objavljeno je i u pdf fomatu na web-u udruge Dragogid.

 

Sunčica Župan