Okrugli stol bio je posvećen stručnom preispitivanju procesa izrade novog Zakona o prostornom uređenju, u trenutku kada se Hrvatska nalazi pred donošenjem ključnog zakonodavnog okvira koji će dugoročno utjecati na prostorno planiranje, upravljanje prostorom te razvoj urbanih i ruralnih sredina. Sudionici su istaknuli kako je unatoč brojnim argumentiranim primjedbama koje su u javnom savjetovanju iznijeli stručnjaci, prijedlog zakona upućen u saborsku proceduru bez značajnijih izmjena, što je otvorilo prostor za raspravu o transparentnosti postupka i kvaliteti metodologije izrade zakona.
Program je započeo pozdravnim obraćanjima dekana Arhitektonskog fakulteta prof. art. Siniše Justića, dipl.ing. arh., predsjednice Hrvatske komore arhitekata Rajke Bunjevac te predsjednika Udruženja hrvatskih arhitekata Tome Plejića. Prisutnima se obratio i potpredsjednik Vlade i ministar prostornog uređenja i graditeljstva Branko Bačić.
Predsjednica Hrvatske komore arhitekata, Rajka Bunjevac na početku događanja istaknula je:
„Prijedlogom zakona predviđena se neka, nesumnjiva, unaprjeđenja: dana su ograničenja za širenje građevinskih područja iako s brojnim iznimkama, poboljšana je pozicija Arhitektonskih politika Republike Hrvatske, stručne podloge su postale obvezne za izradu novih prostornih planova, optimizirane su procedure iz područja zaštite okoliša, uvedena je urbana komasacija kao nužan alat za provedbu prostornih planova, proširena uporaba UPU-ova, unaprijeđena mogućnost planiranja urbanističkih i arhitektonskih natječaja...
Nažalost, glavni koncept supsidijarnosti u prostornom planiranju, koji je osnova za provedbu svega ostalo na kvalitetan način, nije ostvaren. Izostala je obećavana reforma sustava, koja je bila bit naših prijedloga od prije dvije godine, i svela se na polovično prihvaćanje nekih od 10 točaka što nije željeni rezultat višegodišnjih nastojanja arhitektonske struke. Smatramo da predložena metoda neposredne provedbe Zakona ili planova više razine u prostoru, neće rezultirati kvalitetnim prostornim planiranjem, niti unapređenjem, već sada nagriženog jedinstvenog prostora Republike Hrvatske.
Današnji okrugli stol predstavlja, prije svega, okupljanje arhitektonske struke i razmjenu znanja, mišljenja i konstruktivnih prijedloga. Vjerujemo da još ima vremena i volje za unaprjeđenjem predloženog zakona, da treba stati na loptu dok još nije kasno, dati si vremena i akceptirati strukovne argumente u cilju boljitka i naših građana i hrvatskog nacionalnog prostora. Na svima nama je odgovornost jer će odluke koje se donose danas, osjetiti u prostoru i našim životima budućih godina, a neke od njih će ostati zauvijek.“
Uvodnu prezentaciju „Pogledi struke“ održale su arhitektice, Gorana Ljubičić, Blanka Levačić i Marija Dekar, koje su iznijele ključne naglaske stručne zajednice vezane uz izazove, nedorečenosti i moguće posljedice novog zakonodavnog okvira.“
U nastavku je uslijedio glavni dio programa – moderirani okrugli stol na kojem su sudjelovali:
Branko Bačić, potpredsjednik Vlade i ministar prostornog uređenja i graditeljstva, Borislav Doklestić, Akademija arhitektonske umjetnosti i znanosti Hrvatske, Sandra Jakopec, Hrvatska komora arhitekata, Tamara Mihinjač Pleše, Udruženje hrvatskih urbanista, Gorana Ljubičić, Zavod za prostorno uređenje PGŽ, prof. dr. sc. Krunoslav Šmit, Arhitektonski fakultet.
Okruglim stolom moderirala je izv. prof. dr. sc. Ana Mrđa.
Sudionici su raspravljali o ključnim temama, uključujući; suradnju dionika na izradi zakona i raskorak između stručnih stajališta i predloženih rješenja, zaštitu javnog interesa, identiteta i prostornog nasljeđa u kontekstu rasta investicijskih pritisaka, mehanizme za priuštivo stanovanje u skladu s europskim smjernicama, regulaciju izgradnje izvan građevinskih područja i sprječavanje nekontrolirane urbanizacije, vrijednost i ulogu urbanističkih i arhitektonskih natječaja, te usklađenost planskih dokumenata i fleksibilnost sustava prostornog planiranja.
Poseban naglasak stavljen je na važnost participativnog planiranja, transparentnog upravljanja prostornim podacima i potrebe za sustavnim jačanjem institucionalnih kapaciteta u području prostornog uređenja.
Zaključci okruglog stola "Zakon o prostornom uređenju - pogledi struke"su sljedeći:
Neophodno je bilo provesti stvarnu, a ne formalnu participaciju struke u izradi Zakona. Proces je bio brojčano širok, ali metodološki jednostran: struka je slušala, ali nije bila u mogućnosti kreirati sadržaj. Argumentirane primjedbe (1.700) najvećim dijelom nisu ugrađene u ključne odredbe.
Struka ističe:
- Urbanistički projekt utječe na slabljenje sustava prostornog planiranja i hijerarhije planova
- Urbanistički projekt dobiva moć mijenjanja pravila i namjene izvan plana.
- Time se smanjuje uloga sustavnog i hijerarhijskog planiranja i raste prostor za diskrecijske
odluke.
- Time se radi paralelni postupak provedbe u suprotnosti s prostornim planovima.
- Urbanistički projekt svesti na razradu planova, bez mogućnosti mijenjanja namjene i pravila višeg reda. Umjesto njega predvidjeti ubrzane ciljane izmjene planova.
- Nerazrađeni mehanizmi za priuštivo stanovanje, suprotno EU standardima.
- ZPU uvodi instrumente, ali bez socijalnih garancija i uz rizik disperzije izvan postojećih građevinskih područja.
- Zakonom propisati da se priuštivo stanovanje provodi unutar postojećih građevinskih područja, moguće i na brownfieldima uz kontrolu dugoročne priuštivosti. Bit priuštivog stanovanja je društveno uklapanje u zajednicu, socijalizacija i korištenje postojeće javne i društvene infrastrukture, pripadnost kvartu, a ne geto na rubu grada.
- Participacija građana i podaci nisu adekvatno integrirani u planiranje.
- Javna rasprava se skraćuje i seli u formalno e-savjetovanje.
- ISPU se koristi više administrativno nego za analize, scenarije, participaciju i transparentnost.
- Unaprijediti ISPU kao alat otvorenih podataka, urbanih simulacija i rane participacije građana, uz raznolike deliberativne modele (ne samo „formalni uvid“).
Država, odnosno nadležno ministarstvo, trebalo bi pet godina nakon stupanja Zakona na snagu provesti javnu i stručno neovisnu evaluaciju njegovih učinaka na prostorni razvoj, urbanističku kvalitetu, zaštitu okoliša, stambenu dostupnost i razinu participacije građana. Takva evaluacija mora biti metodološki utemeljena, transparentna i provoditi se izvan političkog utjecaja, kako bi se dobila stvarna slika o tome potiče li zakon održiv, kvalitetan i pravedan razvoj prostora. Rezultati evaluacije trebaju biti javno dostupni, uz jasne preporuke potrebnih izmjena, dopuna ili korekcija zakonodavnog okvira.
U ovom obliku, predloženi Zakon nije spreman za usvajanje jer ne osigurava osnovne preduvjete za kvalitetno, usklađeno i dugoročno odgovorno upravljanje prostorom. Stoga pozivamo na odgodu njegova donošenja te na argumentiran, uključiv i ravnopravan dijalog između predlagača i cjelokupne stručne zajednice koja se bavi planiranjem, razvojem i zaštitom prostora. Zakon koji uređuje prostor mora biti rezultat širokog stručnog konsenzusa, jer prostorne odluke koje donosimo danas određuju kvalitetu života generacija koje dolaze.
Uvodnu prezentaciju možete preuzeti
OVDJE.