Rođen je 22. kolovoza 1930. godine u Karlovcu. Na Arhitektonskom odjelu Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1955. godine.
Asistent na Katedri za projektiranje istog fakulteta postaje 1956., a asistent na Katedri za teoriju i povijest arhitekture 1961. Sudionik je Salzburškog seminara Američkih studija 1964. Godine 1967. postaje šef projektne grupe projektnog biroa “Interinženjering” u Zagrebu, a 1969. vodeći je projektant Građevno projektnog zavoda u Rijeci. Na mjesto izvanrednog profesor za predmet “Elementi visokogradnje” na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci dolazi 1974. Doktor je tehničkih znanosti iz područja arhitekture i urbanizma 1977., a od 1978. je izvanredni profesor za predmete “Elementi visokogradnje” i “Zgradarstvo” na Fakultetu graditeljskih znanosti u Rijeci.
Od 1981. znanstveni je savjetnik (reg.br. CR 2575). Redoviti je profesor kolegija “Teorija arhitekture” i “Projektiranje VIII i IX” na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu od 1983. godine. Izvanrednim članom Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnosti postaje1988., a savjetnik za arhitekturu i urbanizam Predsjednika Republike 1990. godine. Za redovnog člana Hrvatske Akademije Znanosti i Umjetnosti izabran je 1991. Od 2001. profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja: nagrada za životno djelo „Vladimir Nazor“ (1991.), „Viktor Kovačić“ za životno djelo (1993.), „Nikola Tesla“ (1979.), „Viktor Kovačić“ (1963.), godišnja nagrada „Vladimir Nazor“ (1979.), savezna nagrada „Borba“ (1967. i 1979.), republička nagrada „Borba“ (1973.), Velika nagrada Zagrebačkog salona (1980.), nagrada Sveučilišta u Zagrebu «Fran Bošnjaković» (1997.), red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1997.), Zlatni grb grada Splita (1979.), medalja grada Šibenika (1969.), diploma i plaketa Savezne privredne komore (1972.), spomen medalja Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1969.) i dr.
Autor je brojnih arhitektonskih projekata. Od ostvarenih djela važno je istaknuti antologijska dijela hrvatske i svjetske arhitekture poput remek-djela - Gradskog stadiona Poljud u Splitu (1976.-79.), koji je bio uzor mnogim svjetskim stadionima koji su ga oblikovno slijedili. Hotelski sklop „Haludovo“ (1969.-70.) na Krku, najvažnije djelo hrvatske hotelske arhitekture sedamdesetih godina, nastalo u desteljeću u kojem je izgrađena većina hotelskih kapaciteta i u vremenu kada se zemlja okrenula turizmu. Haludovo je postalo poznato i izvan granica bivče zemlje, a u njemu su odsjedali mnoge poznate svjetske osobe iz javnog đivota te koje je postalo simbol turističkog booma sedamdesetih.
Nadalje potrebno je spomenuti i Crkvu sv. Nikole u Rijeci (1983.-88.), hotelski sklop „Solaris“ (1967.-68., prva faza), dječju ustanovu „Mihaljevac“ u Zagrebu (1973.), Muzej oslobođenja u Sarajevu (sa Šmidihenom i Horvatom, 1959.-63.), Crkvu Blaženog Augustina Kažotića u Zagrebu (1995.-2004.), Pravni fakultet u Rijeci (s Olgom Magaš) te Ambulantu „Dina“ na Krku (s M. Uravić, 1980.) i dr.
Njegovi arhitektonski radovi publicirani su u inozemnim knjigama i časopisima, poput: Architecture in the 20th Century (Udo Kulterman); Zeitgenossische Architectur in Osteuropa (Udo Kulterman); Hotels, Motels and Condominiums (Fred Lawson), L'architecture d'aujourdhui, Detail, Bauwelt, Domus, Deutsche Bauzeitschrift, The architects Journal, Progressive Architecture, Polytechnisch tijdschrift i dr. Njegovi radovi i projekti izlagani su na izložbama u Frankfurtu (1986.), New Yorku (1985.), Brightonu (1987.) i drugdje.
Akademik Magaš autor je monumentalnog djela ARHITEKTURA – pristup arhitektonskom djelu (Zagreb, 2012.), kapitalnog i temeljnog djela iz područja teorije arhitekture i arhitektonske misli.
Polazeći od predavanja koja je akademik Magaš održavao od 1983. do 2000. te pratio sva zbivanja kritičkim osvrtima, ovim djelom omogućava čitateljima stvaranje vlastitih osnova i stajališta od kojih se razvija i kreće njihov pristup prosudbi i stvaranju arhitektonskog djela.
Svojim teorijskim i projektantskim radom akademik Magaš pripada krugu naših najeminentnijih arhitekata, čije je značenje i vrijednost registrirano u našoj i u najznačajnijoj inozemnoj stručnoj literaturi.