Dok u većini zemalja broj žena poduzetnica u velikoj mjeri zaostaje za brojem muškaraca uključenih u poduzetničke aktivnosti, postoje zemlje u kojima je žensko poduzetništvo najdinamičniji segment sektora maloga gospodarstva. Zanimljivo je da je u Sjedinjenim Američkim Državama gotovo polovina svih američkih tvrtki u većinskom vlasništvu žena, dok se u Kanadi između 1981. i 2001. godine broj poduzetnica povećao za 208 posto, u usporedbi s porastom broja muških poduzetnika od 38 posto.
Što se Europe tiče, situacija je nešto drugačija. Potencijal ženskoga poduzetništva još je uvijek nedovoljno istražen izvor ekonomskog rasta i zapošljavanja, i kako sada stvari stoje, žene čine više od polovine stanovništva, a samo je jedna trećina zastupljena u europskome poduzetništvu.
Prema rezultatima Global Entrepreneurship Monitora – GEM-a, koji mjeri poduzetničku aktivnost, Hrvatska je na 28. mjestu s obzirom na žensku zastupljenost u poduzetništvu od ukupno 32 zemlje koje su bile obuhvaćene projektom (sve članice EU + neke zemlje u regiji).
Iako je udio poduzetnica u ukupnom gospodarstvu Hrvatske 30 posto (23% tvrtke, a 7% obrta), riječ je o znatnom napretku u odnosu na 2001. godinu kada ih je bilo samo osam posto. S ovim prosjekom Hrvatska se trenutno nalazi na razini prosjeka Europske unije.
Kada je poduzetnička aktivnost u pitanju, muškarci su u Hrvatskoj čak dva i pol puta aktivniji
od žena. Često se postavlja pitanje je li potrebno govoriti o muškom i ženskom poduzetništvu ili samo poduzetništvu. Odgovor je uvijek isti: da, o ženskome poduzetništvu treba govoriti jer je ono osjetljivije i treba mu više podrške da bi se razvijalo.
Zašto je tomu tako? Žensko je poduzetništvo doista opterećeno različitim preprekama, što onima koje muče i njihove muške kolege (nelikvidnost, težak pristup financijama, složen regulatorni okvir, siva ekonomija i dr.), što onima specifičnim, povezanim općenito s karakteristikama ženskoga poduzetništva (nedovoljna podrška društva u organizaciji obiteljskog života, tradicionalna shvaćanja o ulozi žena, otežan pristup znanjima i vještinama i dr.).
Važno je znati da su žene emotivno izdržljivije i otpornije na frustracije kakve donosi suvremeno radno okružje. Posjeduju veću samokontrolu, nisu brzoplete i iskazuju veću stabilnost u stavovima. Žene vide problem dublje i logičnije s više analitike te su u skladu s time njihove odluke sporije ali racionalnije i kvalitetnije. Nije naodmet podsjetiti da žene poduzetnice kreću u manje financijske poduhvate, manje riskiraju, ali su radna mjesta koja otvaraju žene poduzetnice trajnija i stabilnija. Karakteristično je da je u tvrtkama gdje su žene vlasnice bilo manje otpuštanja i da su djelatnici aktivnije uključeni u operativno rješavanje problema.
Poduzetnice posebno ističu potrebu jačeg umrežavanja žena na svim razinama te međusobnu razmjenu informacija i znanja. Naglašavaju kako poduzetnički pothvati žena zaslužuju potpore državnih, regionalnih i lokalnih vlasti, međunarodnih organizacija i projekata, te ih je potrebno posebno izdvojiti, pomagati im i mjeriti njihove učinke.
Hrvatska gospodarska komora upravo je na završetku jednog takvog projekta umrežavanja poduzetnica. Radi se o projektu EU „Europska mreža ambasadorica ženskog poduzetništva“ gdje se omogućilo hrvatskim poduzetnicama umrežavanje s poduzetnicama iz 22 europske zemlje. Osim umrežavanja i mogućnosti zajedničke suradnje, poduzetnice su u dvije godine trajanja projekta radile na podizanju samopouzdanja kada je riječ o upuštanju u rizik poduzetničkih pothvata i otvaranja vlastitih tvrtki te podizanju sposobnosti žena u stvaranju vizije i kreiranju uspješnoga poslovanja nizom radionica i seminara.
IZVOR: Vesna Torbarina, voditelj Europske poduzetničke mreže