Podsused stanje i mogućnosti jednog kvarta

U prostorijama DAZ-a održano je drugo  u nizu 3. ciklusa predavanja „Arhitektura i naslijeđe lll“ u organizaciji  DAZ-ove sekcije za Arhitektonsko naslijeđe (voditelji: Ksenija Petrić, dia, Stjepan Lončarić, dia i  Mladen Perušić, dia). Pod nazivom "ARHITEKTONSKO NASLIJEĐE PODSUSEDA – stanje i mogućnosti“ predavanje je održala arhitektica Ivana Haničar-Buljan, članica organizacijskog odbora  “ Podsusedske svečanosti“  i  udruge „EKO 2000“  s namjerom afirmacije, zaštite i poticaja obnove naslijeđa Podsuseda.

Kratka povijest  Podsuseda

Podsused je danas mnogim stanovnicima Zagreba u svijesti  tek kao  naselje “iza Cementare“, no njegova bogata povijest seže još u kameno doba (prema arheološkim nalazišta zapadnih obronaka Medvednice), a u povijesnim izvorima spominje se od trinaestog stoljeća. Nastao kao podgrađe Susedgrada, što mu i samo ime govori, Podsused jenaselje  smješteno uz cestu koja se pod Susedgradom račva u dva smjera; jedan južno od burga uz dolinu Save i drugi preko prijevoja između Susedgrada i kapele sv. Martina.  Krajem 19. stoljeća (za vrijeme tzv. utemeljiteljskoga razdoblja) dolazi do značajnijih graditeljskih zahvata koji će značajno utjecati na daljni razvoj Podsuseda : izgradnja željezničke pruge Zidani Most – Zagreb - Sisak (1862.godine - postaja i u Podsusedu), izgradnje mosta preko Save (1884. godine), teosnivanja prilazne ulice (1891. godine). Slijedom tih događaja gradi se na trgu zgrada pučke školekoju dalje  „prati“ gradnja niza prizemnica koje pročeljima formiraju fasadu trga (mahom gostionice i trgovine). Daljnjem gospodarskom razvoju Podsuseda svakako je doprinijela i izgradnja Tvornice cementa “Croatia” 1908. godine na njegovoj istočnoj periferiji.No ono što je karakteristično za izgradnju u Podsusedu je svakako velik broj kvalitetnih primjera individualne stambene gradnje – slobodnostojećih obiteljskih kuća, vila i ljetnikovaca s bogatim zelenim okućnicama oblikovanih u  u tzv. ladanjskom, cottage stilu (soklovi obloženi rustikalnim kamenom, razvedeni kosi krovovi, prozori s drvenim kapcima,  rezbareni drveni detalji, kanatna konstrukcija i sl.)  Bogato prirodno zelenilo pratila je i visoka ekološka svijest lokalnih stanovnika te je Hrvatsko planinarsko društvo 1890. godine uredilo perivoj podno ruševina Susedgrada. Početkom dvadesetog stoljeća posađen je i drvored divljeg kestena koji se proteže i danas duž Podsusedske aleje i nastavlja preko Podsusedskog trga.  

Da je Podsused bio popularno odredište svjedoči i članak iz „Svijeta“ koji  bilježi situaciju tridesetih godina prošlog stoljeća : „Kuće i vile – zbog jeftinih gradilišta – većim dijelom grade srednje imućni ljudi. Cijena gradilišta je umjerena t.j. hvat 100 dinara i niže. U mjestu se nalazi i veoma lijepo uredjeno kupalište. Kako se u mjestu nalazi nekoliko gostionica, u kojima se uz izvrsno jelo može dobit i najbolja hrvastka kapljica, nije čudo da u Podsused svake nedjelje i blagdana hrli mnogo izletnika.“

Nakon agrarne reforme zemljoposjednici pokušavaju spasiti svoj imetak parcelacijom velikih posjeda u manja građevinska zemljišta i njihovom prodajom što rezultira nizom novoosnovanih gradilišta na kojima su krajem1930-tih polako počele nicati kvalitetno projektirane slobodnostojeće obiteljske kuće. Arhitekt Zdenko Strižić projektira krajem 1930.-tih kuću u Susedgradskom Vidikovcu 23, a koliko je presudan projektantski pristup kod ove građevine govori i podatak da Strižić poglavlje pod nazivom “Zadaci vanjskog prostora” u svom udžbeniku za arhitektonsko projektiranje O stanovanju ilustrira upravo nacrtima ove kuće.  Sedamdesete godine donijet će velike promjene u prometnoj organizaciji središta Podsuseda. Godine 1974. gradi se Aleja Bologne koja je presjekla vrtove kuća južno od trga, no s druge strane Aleja Bologne pomogla je Podsusedu na način da je rasteretila nekada jedini zapadni prilaz Zagrebu iz Zagorja koji je prolazio kroz samo središte mjesta.

Današnja se struktura naselja nije mnogo promijenila u odnosu na povijesnu. I dalje dominira rahla izgradnja, no primjetan je i sve veći broj višestambenih kuća veće visine od postojećih. Obiteljske kuće grade se i dalje kao slobodnostojeći objekti u lijepo uređenim vrtovima. Najveća promjena prostorne strukture dogodila se u Podsusedskom polju na kojem je niknuo velik broj trgovačkih centara (premda je još 1994. Urbanistički zavod grada Zagreba ondje planirao izgraditi rekreacijski centar, bazen s toplom vodom, hotel, robnu kuću i biciklističku stazu do Jaruna).

 Povijesna jezgra Podsuseda -  registrirano kulturno dobro

Citat iz registracije: „Centar Podsuseda, odnosno šire područje Podsusedskog trga, valorizirano je kao cjelina sa karakteristikom kvalitetnih prostora i ambijenata, uključivo zaštićeni kompleks Susedgrada i njegovo podbrežje. Sastavni dio predmetnog kulturnog dobra je i lokalitet srednjovjekovne kapele sv. Martina, građene na povijesno važnom strateškom lokalitetu iz antičkog doba. Karakteristike povijesne graditeljske strukture u centru Podsuseda su jednokatnice sa kosim krovištem i sljemenom paralelno sa ulicom, jednostavno oblikovanih pročelja, te prostranim okućnicama, koji tvore homogenu ambijentalnu cjelinu“.

Stanje danas -  intervencije na pojedinim objektima unutar zone zaštite

Dobar primjer brige

U centru polovicom 19. stoljeća, izgrađena je lovačka kuća baruna Raucha (Podsusedski trg 5 - sustav mjera B), vrijedan primjer graditeljstva tradicionalnim materijalom. Drvena konstrukcija obložena je žbukom s vidljivom plastikom konstruktivnih elemenata. Zabat i streha obloženi su drvom bogato ukrašenim rezbarijama. Vrlo visoko drveno krovište, pokriveno crijepom, 2008. je obnovljenjo nakon urušavanja stoljetne lipe. Obnovu je organizirao i financirao sam vlasnik.

Katastrofalan primjer nebrige

- Kao uspomena na staro imanje Jelačića ostala je sve do 2006. godine vincilirska kuća (Susedgradski vidikovec 7 -  sustav mjera C), vidljiva još i na katastru iz 1862. Bila je to skladna visoka prizemnica s dvostrešnim krovom, klasicistički oblikovana s centralnim istaknutim rizalitom. U suterenu rizalita nalazio se ulaz u podrum, na katu lođa. Premda je u zaštićenoj zoni  povijesne cjeline naselja, kuća je u novije vrijeme bespravno srušena, a danas se na tom mjestu grade tri tzv. urbane vile tj. višestambene zgrade s urednom građevinskom dozvolom.

- U samom centru Podsuseda (Dvoriček 22) izgrađen je 1910.ljetnikovac Tucić (danas poznata kao villa Hutte, sustav mjera B). Do današnjeg stanja doveli su je neriješeni vlasnički odnosi (dio RH dio fizičke osobe). Dugo godina se ne koristi, obrasla je podivljalim raslinjem, a ljetos je izgorjelo kompletno krovište i poginuo je u njoj jedan beskućnik. Idealno rješenje bi bilo da grad otkupi vilu i osnuje kulturni centar ili nešto slično, no pitanje je koliko će dugo vila izdržati bez krovišta.

Dobar primjer kompromisa zahtjeva investitora i zaštite ambijentalnih vrijednosti

Gostionica Karlin (Podsusedski trg 24  -sustav mjera C) izgrađena je 1890. 2009. je srušena i na tom mjestu izvedena novogradnja. Konzervatorske smjernice i nadzor vodio je Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode. Ulična zgrada izgrađena je poštivajući izvorne gabarite, visine krovišta i krovnog vijenca s vjerojatno neophodnim promjenom otvora koji prate logiku izvornih udvojenih prozora i dekoracije. Dvorišni dio novogradnje oblikovan je u sasvim suvremenom arhitektonskom izričaju.

Pojedinačno zaštićeni - Susedgrad i kapela Svetog Martina

Susedgradje zaštićen kao arheološki lokalitet  još 1963. Taj srednjovjekovni grad nezahvalno je zaboravljen, a nalazi se na vrlo atraktivnom položaju u samom gradu. Bio je česta inspiracija umjetnicima.Udruga EKO-2000 prijavila je program zaštitnih radova na natječaju Ministarstva kulture  te se očekuje pozitivan ishod. Potrebno je nastaviti istraživanja, odnosno izraditi konzervatorsku studiju.Na neki način željelo se ovim Podsusedskim svečanostima skrenuti pozornost na Susedgrad te je stoga i organiziran viteški turnir na autentičnoj lokaciji.

Kapela sv. Martina– najbolji primjer postupanja prema arhitektonskoj baštini

Citat iz registarcije:„Kapela sv. Martina, SI od Susedgradskog brežuljka, izgrađena je vjerojatno u X.stoljeću. Od 1287. do 1345. pripadala je cistercitima. Kapela je 1899. rekonstruirana i obnovljena prema nacrtima Hektora pl.Echkel-a. Oslik svoda svetišta izrađen je 1930. Jednostavno zabatno pročelje, u osi neogotičkog kamenog portala, ima malu kamenu rozetu, a iznad nje je drveni zvonik, sa zvonom iz XVII.st. Kapela se odlikuje kulturno-povijesnom, graditeljsko-tipološkom, arhitektonskom i ambijentalnom kvalitetom.“

Sretno vrijeme za Kapelu započinje 1895. dolaskom Ljudevita Ivančan za župnika u Stenjevec koji pokreće obnovu derutne kapele. Druga velika obnova započinje krajem 20.st. inicijativom župljana i Društva Hrvatska žena. Ministarstvo kulture je osiguralo sredstva, a velike donacije daju i Podsuseđani. Konzervatorska podloga, smjernice i nadzor Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode su pod vodstvom Mladena Perušića. Kapela je bila i poticaj za pokretanje Podsusedskih svečanosti jer se pripremala proslava njezine 800 obljetnice.

Iz svega navedenog , vidljivo je da postoji izvjesno nesuglasje između  stanja na terenu i konzervatorskog htijenja u obnovi naslijeđa Podsuseda (sama udruga Podsusedske svečanosti i EKO 2000  ima dobru suradnju s Gradskim zavodom za zaštitu kulture i prirode, no međutim nema podršku od lokalne uprave - ni od Mjesnog odbora niti od Vijeća gradske četvrti).

Unatoč svemu, u okviru prvih Podsusedskih svečanosti 2009. izdana je  vrlo bogata monografija pod naslovom „Podsused – vjerski život i tradicija, kulturno-povijesna, umjetnička i prirodna baština“ (u nakladi župe sv. Ivan Bosco, gl. urednica dr.sc. Irena Kraševac) čime je  Podsusedpostaojedini kvart koji ima vlastitu monografiju.

Sunčica Župan, dia